ddamir's blog - blogging Microsoft servers & learning

Operativni sistemi za mobilne telefone – Kontrolisani haos

Nedavno sam bio u prilici da mijenjam svoj telefon (zapravo smartphone). Lijepo sam se, i skoro dvije i po godine družio sa HTC Touch Pro telefonom (WM 6.1 Pro), no došlo je vrijeme da se ide naprijed. Iako sam po prirodi svog posla uglavnom privržen Microsoft rješenjima, ovaj mi put nije bilo mrsko pogledati šta tu još ima. Ta analiza i potraga se nastavila i nakon što sam nabavio novi telefon, ovaj put iz čiste radoznalosti, pa ću pokušati te utiske, začinjenje vlastitim iskustvom prenijeti i ovdje.

Svima koji misle da se na polju operativnih sistema za mobilne telefone dešava sličan rat kao i na polju desktop operativnih sistema, savjetujem da razmisle još jednom, jer je to daleko od istine. A činjenica je da Microsoft na polju desktop OS-ova već godinama ne uspijeva niko ozbiljnije ugroziti, barem kada se posmatraju suhi brojevi odnosno tržišni udio. S druge strane, na polju operativnih sistema za mobilne telefone stvari stoje bitno drugačije. Microsoft tu jeste prisutan, ali pored njega tu su i Apple sa svojim Iphone OS-om, Nokia koja uporno gura Symbian, Google koji najavljuje tehnološku revoluciju sa Androidom, BlackBerry sa svojim OS-om, pa čak i Palm koji je sa Pre modelom lansirao i svoj novi mobilni OS. Ima ih još ali ovo su sigurno najjači igrači. I niko od pobrojanih nema ni približno onoliko tržišta kao što Microsoft ima na polju desktop OS-ova. A ko ima trenutno najbolje rješenje? Teško pitanje.

Da se vratim malo na početak priče. Sebe smatram „heavy business“ korisnikom mobilnog telefona. Telefoniram, umjereno koristim SMS i vrlo intenzivno e-mail/calendar/tasks funkcionalnosti preko sinhronizacije sa Exchange Serverom. Multimedija mi je skoro nebitna, i kamera je u drugom planu, GPS tu i tamo, a ni na igre se ne palim. Ono što mi je pored telefonskih funkcija najvažnije je da imam što veći dio mog Outlook-a sa desktopa na mobilnom telefonu. Iz ovih razloga moj izbor je ponovo pao na Windows Mobile rješenje jer jedino na toj platformi ActiveSync odnosno Mobile Outlook rade u punoj funkcionalnosti. I većina ostalih ranije pobrojanih OS-ova može da sinhronizira svoj mail klijent sa Exchange serverom preko licenciranog ActiveSync protokola, ali neke napredne funkcije koje ima Windows Mobile ipak nedostaju. Pošteno.

Izbor je pao na kraju na HTC HD2 uređaj – vjerovatno trenutno najmoćniji Windows Mobile telefon, te, po riječima Microsofta, uređaj koji oni vide kao dobrog kandidata za Windows Mobile 7 (kad jednom izađe). Telefon je zaista impozantan – 1Ghz procesor, gomila RAM-a, izrazito tanak, kvalitetna izrada, 5MP kamera i ogromni ekran od 4.3“. Uz to, ovo je i prvi Windows Mobile telefon koji ima kapacitivni ekran, po kojem se može upravljati isključivo prstima – stylus je definitivno izbačen. Vidio sam svašta do sada, ali ovo zaista izgleda impresivno već na prvi pogled. I na kraju, OS – Windows Mobile 6.5. Operativni sistem koji definitivno kasni za ovim telefonom. Da bi to ublažili, i dali korisnicima mogućnost da telefonom zaista upravljaju prstima, bez problema, HTC je napravio vlastiti interfejs, HTC Sense, koji sjedi na samom OS-u, ali koji u potpunosti mijenja default interfejs Windows Mobile 6.5. Mora se priznati da je taj interfejs prilično dobar i na tome bi i ostalo da se neko iz HTC-a nije dosjetio pa smislio da bi mogli pored tog interfejsa napraviti i koju aplikaciju u istom fazonu. To su i napravili te „na pravdi Boga“ zamijenili standardnu Windows Mobile aplikaciju za slanje/prijem SMS poruka svojom novom aplikacijom HTC Messaging i to bez mogućnosti izbora između ove dvije. I da, aplikacija zaista bolje leži upravljaju prstima nego ona defaultna, ali ima jednu „sitnu“ manu – uglavnom ne šalje SMS poruke. I što je još gore, nema skoro nikakve poruke o tome izuzev da korisnik sam zaviri u Outbox i pogleda nakon svakog slanja da li je tamo nešto zaglavilo. Da stvar bude gora, HTC je objavio fix za to relativno brzo, ali fix nije riješio problem. Nakon toga ubrzo objavljuju drugi fix, koji za par dana povlače sa sajta bez objašnjenja, no ni taj nije popravio probleme, a izgleda je napravio i druge. Tako ja, i još par stotina onih koje srećem po Forumima, sada sjedimo sa telefonom od nekih 800$ koji ne može slati SMS-ove a i 3G konekcija mu povremeno „zaledi“ bez vidljivog razloga, te strpljivo čekamo novi fix od HTC-a (ili Microsofta). Iako sam prema greškama u softveru, kroz godine koje su iza mene, postao prilično tolerantan, ovo je apsurd – iz želje da se unaprijedi interfejs OS-a koji nije dorastao trenutnom hardveru, onesposobljena je jedna od osnovnih funkcionalnosti telefona, stara više od 10 godina. I što je najgore takav je proizvod izašao na tržište.

Razmatrao sam i iPhone, te ga i praktično probao neko vrijeme. Slično kao i Mac, i ovdje se na prvi pogled vidi koliko znači kada ista kompanija pravi i hardver i softver. To jednostavno – radi. Ono što me kod iPhone-a zaista oduševljava je što sve ide tako glatko, nema zastajkivanja i osjećaja da se OS bori sa nečim teškim. Ipak, ako govorimo o poslovnim korisnicima, ovaj uređaj out-of-the box i ne nudi baš mnogo. Međutim broj raspoloživih aplikacija broji se u stotinama hiljada i može se naći bukvalno sve što vam padne na pamet. AppStore kao mjesto za nabavk aplikacija je kilometrima ispred svih ostalih rješenja, a Itunes da i ne pominjemo. Još samo kad bi se mogao legalno nabaviti u BiH.

Google Android nisam imao prilike probati lično, kolege u redakciji INFO Magazina jesu, pa njihova praktična iskustva možete pročitati u izdanju ovog časopisa. Ipak, imam dojam da ovom OS-u nedostaje malo fokusa. Kome je zapravo namijenjen? Definitivno da Google ovo tržište neće tako lako ispustiti iz ruku, ali ovdje su još novi. Osim toga, vidio sam da HTC Nexus One, kao nova perjanica iz Google-HTC kuhinje ima neke slične bugove kao HTC HD2.

Što se tiče Symbiana imao sam prilike vidjeti najnovniji izdanak tog OS-a na trenutno aktuelnoj Nokiji N97. Lijepo to izgleda, ali bugovi koje sam tu primijetio su gotovo jednako apsurdni kao i ovi koje imam na novom HTC-u. Pored toga, Symbian platforma nije loša, jer daje mogućnost da se funkcionalnosti telefona dopune instaliranjem dodatnih aplikacija kojih za ovu platformu ima zaista jako puno.

Imam dojam da bi na tržištu mobilnih OS-ova konačno mogla da se desi podjela verzija slična onoj koju imamo na desktop Windows-ima : Home i Business. Ove dvije kategorije je očigledno teško zadovoljiti jednim istim operativnim sistemom, jer im potrebe imaju malo dodirnih tačaka. Dok su „home“ korisnicima više bitni zabavni sadržaji poput multimedije, pristupa socijalnim mrežama i sl. dotle poslovni korisnici očekuju dobru podršku i integraciju sa postojećom infrastrukturom kompanije u kojoj rade.

I na kraju, neko bi zaista trebao razmisliti o tome da je to ipak telefon. Ta funkcionalnost bi trebala da ipak bude primarna i radi besprijekorno. U zadnje vrijeme imam osjećaj da to postaje sporedni aspekt, koji se razvija „onako usput“. Hoćemo li se na kraju vratiti na PDA koncept, samo ovaj put sa brzim Internet linkom? Ko zna, VOIP je sve popularniji...

UPDATE : Microsoft je objavio da HD2 ipak neće moći da se upgrade-uje na Windows Phone 7 OS, kada bude dostupan zato što ne zadovoljava u cijelosti hardverske specifikacije – naime, ima dva dugmeta previše. Umjesto 3 dugmeta koliko propisuju specifikacije za WM 7, HTC HD2 ima 5. Mogli su zaista smisliti i neki pametniji izgovor. I da, nabavio sam i Iphone, za sada za testnu upotrebu, ali možda se i oduži, jer dok MS izbaci WP7 još će dosta vode proteći :)

Windows 7 u poslovnim okruženjima

Posmatramo li Windows 7 isključivo u kontekstu platforme za poslovna okruženja (što ćemo u ovom tekstu i uraditi) može se reći da on dolazi u prilično nezahvalnom trenutku na tržište. Kao prvo, posljedice opšte recesije sasvim sigurno će uticati na odluke kompanija da naprave (ili bolje reći odlože) nadogradnju postojećih operativnih sistema. S druge strane, prethodnik Windows-a 7, Windows Vista se u poslovnim okruženjima prilično obrukao sa raznih aspekata (performanse, nekompatibilnost aplikacija, nedostatak drajvera,...) pa je sada prilično teško ubijediti kompanije koje su investirale u Windows Vista da za relativno kratak vremenski period ponovo plate za novu platformu. One koje to nisu uradile, i još su na XP platformi, nešto su bolji kandidati, ali i tu je Vista ostavila prilično prostora za sumnju u svaki budući OS. Na kraju, i nepisano pravilo koje dosta administratora većih mreža primijenjuje, a to je da se OS ne instalira dok ne izađe prvi SP, sigurno će doprinijeti da probijanje na tržište business korisnika bude teže nego što je bilo za recimo Windows XP. Na kraju, nepobitna je činjenica da je prilično teško napraviti stvarni „benefit“ za poslovnu upotrebu, jer se tu promjene puno teže prave – čini se da je mnogo lakše zadovoljiti „consumer“ populaciju.

Ipak, Windows 7 u poslovnim okruženjima zaista ima šta za ponuditi i sada se bez zadrške može reći da on predstavlja dostojnog nasljednika opšte popularnih Windows-a XP, odnosno platformu o kojoj treba ozbiljno razmisliti. Ovdje ćemo pogledati neke najznačajnije novosti koje donosi Windows 7, a posebno su bitne za poslovne korisnike. Nećemo se zadržavati na consumer novostima poput korisničkog interfejsa, Media Centra i sl. budući da se radi o funkcionalnostima koje u globalu nisu zanimljive u poslovnim okruženjima (bar ne onima koji daju novac). Neću se posebno osvrtati ni na performanse (iako su vrlo bitne) jer će to biti obrađeno u posebnom tekstu, a i o tome je već zaista mnogo rečeno – Windows 7 je stvarno brz i tačka.

Istini za volju, na početku treba reći da je dosta novosti Windows-a 7 svoj začetak imalo sa Windows-ima Vista. Pošteno gledajući, Windows Vista je zaista OS sa mnogo dobrih ideja i novih tehnologija, ali sa nažalost dosta lošom realizacijom istih. Kod Windows-a 7 Microsoft je većinu tih nedostataka popravio, te dodao nešto sasvim novih stvari, značajno optimizirao kod i kao rezultat isporučio proizvod koji je sve ono što je Vista nekad trebala da bude. Strogo tehnološki gledano, Vista je napravila veći pomak u odnosu na Windows XP, nego što je to Windows 7 napravio u odnosu na Vistu. Ipak, zažmirimo li na jedno oko, ili se za tren pravimo da Vista nikad nije ni postojala, razlika u odnosu na Windows XP je zaista značajna i nezanemariva čak i za one okorjele obožavaoce Windows-a XP.

U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na tri bitne kategorije od kojih zavisi usvajanje novog operativnog sistema u većim poslovnim okruženjima. To su kompatibilnosti sa starijim aplikacijama, tehnike koje su na raspolaganju za brz i bezbolan deployment, i na kraju, sigurnost i mrežna podrška koje ćemo posmatrati zajedno.

Kompatibilnost

Jedna od prvih stvari koje administratorima većih sistema padnu na pamet kada se razmišlja o nadogradnji OS platforme na klijentima je kompatibilnost postojećih aplikacija sa novim OS-om. Zbog uvođenja User Account Control tehnologije, Windows Vista je tu imala prilično problema, koje u nekim slučajevima i nije bilo moguće riješiti. Windows 7 tu pristupa na par načina. Prvo, UAC je znatno fleksibilniji nego je bio ranije, pa mnogo više stepena podešavanja, pa pored toga što je manje dosadan, manje i smeta starijim aplikacijama. Takođe, svaku aplikaciju je moguće pokrenuti u compatibility režimu rada nekog od starijih operativnih sistema. Na kraju, najradikalnije, ali i najefikasnije rješenje je korištenje Windows XP mode-a u Windows-u 7 što je zapravo OS u OS-u – virtualna mašina sa instaliranim Windows-ima XP koju pokreće posebna verzija Virtual PC-a u Windows-u 7. Na taj način, aplikacija koja je radila na Windows-ima XP, a ne može se natjerati da radi pod Windowsima 7, može imati svoje Windows XP okruženje. Što je još bolje, nije čak potrebno ni pokretati cijelu virtualnu mašinu da bi se pokrenula aplikacija – ona može raditi u reduciranom virtualnom okruženju, tako da izgleda gotovo potpuno isto kao i sve ostale aplikacije, ali se pokreće u virtualnom okruženju Windows-a XP (vrlo nalik onome kako radi RemoteApp na Windows Serveru 2008). Inače, Windows XP Mode okruženje u Windows-ima 7 limitirano je na jednu, prekreiranu, virtualnu mašinu na kojoj se mogu raditi određene konfiguracijske izmjene, ali bez kreiranja novih mašina. Ostvarena je i vrlo dobra interakcija i dijeljenje podataka i resursa sa host OS-om, što dodatno olakšava rad. Ovdje je konačno moguće mapirati USB uređaj virtualnoj mašini, što Microsoft već godinama izbjegava napraviti na svojim drugim virtualizacijskim platformama. Zašto, ni do danas nije jasno.

Teško je ne primijetiti da se Windows XP jednostavno ne da ubiti – nastavlja svoj život i sada kroz Windows 7.

Deployment

Druga vrlo bitna stavka o kojoj brinu svi administratori koji na leđima imaju više od 10 računara, je tehnika za deployment operativnog sistema. I na ovom polju Windows 7 donosi nekoliko značajnih unaprijeđenja u odnosu na prethodnika. Na početku treba reći da je i Windows 7 instalacija temeljena na WIM formatu image fajla, sa svim dobrim osobinama koje on donosi. Takođe, WAIK (Windows Automated Installation Kit) skup alata se,u svojoj najnovijoj i besplatnoj verziji može vrlo efikasno primijenjivati na Windows 7. Ipak dvije nove mogućnosti, Offline Domain Join i Run from VHD su posebno zanimljive.
Offline domain join predstavlja novost za koju nam je pored Windows-a 7 potreban i Windows Server 2008 R2. Radi se o mogućnosti da se Windows 7 radna stanica pridruži u domenu bez potrebe za kontaktiranjem domenskog kontrolera. Ovim se otvaraju mogućnosti da se radne stanice pripreme u „pre-stage“ fazi za deployment tako da pri prvom pokretanju već budu članovi specificirane domene. Sama procedura nije previše komplikovana, i vrlo detaljne upute mogu se naći na TechNet-u. U suštini radi tako što se pre-kreiraju odgovarajući computer accounti u domeni, a zatim se provision file ubacuje na mašine koje se pridružuju u domen u offline režimu.

Pokretanje Windows-a 7 direktno sa VHD (virtual disk) fajla druga je vrlo zanimljiva novost. Do sada su vhd fajlovi bili rezervisani isključivo za virtualne mašine. Windows 7 donosi native podršku za VHD tako što omogućava da ovaj OS pokrenete iz već kreiranog VHD fajla kako na virtualnom tako i na fizičkom računaru. To umnogome olakšava posao oko deploymenta, jer nas konačno dovodi do samo jednog image fajla za deployment, koji nije zavisan od hardvera i koji se može u neizmijenjenoj formi sada koristiti i na virtualnim i na fizičkim mašinama. Za ovu tehniku se koristi WAIK skup alata koji se može besplatno skinuti sa Microsoft Download Centra. Sa alatima iz ovog paketa može se na prilično jednostavan način kreirati bootabilni vhd fajl, te isti „instalirati“ na neki fizički računar.

Sve rečeno važi i za Windows Server 2008 R2. Sa aspekta deploymenta klijentskih radnih stanica na Windows-ima 7, i serverska komponenta je poboljšana. Windows Deployment Services, kao jedan od server role-ova na Windows Serveru 2008, sada može raditi deployment vhd baziranih image fajlova, ima poboljšane mogućnosti za deployment drajvere, a i multicast deploymenti su poboljšani.

Sve u svemu, na raspolaganju je gomila alata za deployment Windows-a 7, koji zaista mogu olakšati taj posao. Što je još ljepše besplatni su.

Sigurnost i mreže

I na ovim aspektima Windows 7 ima šta za ponuditi. Čitav niz novih i unaprijeđenih tehnologija zaista čine Windows 7 najsigurnijim OS-om do sada. Pored toga, koristi li se u kombinaciji sa Windows Serverom 2008 R2 (što je preporučena serverska platforma), imamo i OS sa kojim se može savršeno upravljati centralizirano. Na kraju, i mrežni rad je dodatno unaprijeđen.

Podrška za biometrijske uređaje, na prvom mjestu čitače otiska prsta, do sada je bila prilično slaba tačka Microsoft OS-ova. Svako od takvih rješenja zahtijevalo je dodatne aplikacije i drajvere, a time i ograničenu upotrebu. Implementacijom novog Windows Biometric Framework-a, Microsoft je konačno obezbijedio native podršku za biometrijske uređaje na nivou OS-a. Sada je pomoću čitača otiska prsta bez problema moguće ostvariti logon na domenu bez ikakvog dodatnog softvera osim onoga što ima u OS-u. Biometrijskim funkcijama sada se može upravljati i kroz Group Policy.

Kad smo kod Group Policy-a vrijedi pomenuti da se GP Preferences još dodatno poboljšani, ubačeni su i novi Starter GP objekti, a i broj opcija je još povećan, koliko god to suludo izgledalo (ima ih preko 3000).

Od mrežnih tehnologija najzanimljivijom se čini DirectAccess koja omogućava da korisnici stalno budu spojeni na lokalnu mrežu, bez uspostave VPN konekcije i bez obzira na lokaciju. Za ovo je sa druge strane potreban Windows Server 2008 R2, što će možda u startu biti ograničenje, ali ova tehnika vrlo vjerovatno ima svijetlu budućnost. Drugo ograničenje, mada samo djelomično, je potreba da se koristi Ipv6. Obzirom da Ipv6 još ne živi na Internetu, bit će potrebno koristiti neku od tranzicijskih tehnologija poput ISATAP, 6to4 ili Teredo.

BrachCache je druga nova tehnologija takođe rezervisana samo za Windows 7 i Windows Server 2008 R2 ali nešto drugačije namjene. Prvenstveno služi za udaljene lokacije koje su sa centralnom infrastrukturom povezani sporim linkovima. Branch cache dolazi do izražaja kod ponovljenih kopiranja većih fajlova preko mreže. Naime, W7 klijent na udaljenoj lokaciji koji traži neki fajl sa fajl servera na centralnoj lokaciji, prvo će „pogledati“ da li je taj fajl već skinuo neko na njegovoj lokaciji (sajtu) te ako jeste, i ako taj računar koji ima fajl takođe pokreće Windows 7, pokupit će fajl od njega. Ovim se znatno ubrzava rad i štede linkovi.

Windows Firewall, koji je već bio sasvim dobar i u Windows-u Vista dodatno je poboljšan precizinijim profilima rada, koje je sada moguće višestruko definisati u zavisnosti od mrežnog adaptera te lokacije na kojoj se korisnik nalazi. Svaki profil može sadržavati potpuno drugačiju konfiguraciju firewall-a, što omogućava vrlo fleksibilan i istovremeno siguran rad.

Managed Service account svakako je novost koju takođe vrijedi pomenuti. Windows 7 i Windows Server 2008 R2 sada omogućavaju puno lakše upravljanje accountima koji se koriste za određene servise kako lokalno tako i na domeni. OS je sada u mogućnosti da njima upravlja, te da kontrolište njihovu upotrebu i samo kredencijale koje oni koriste.

Windows 7 je definitivno OS koji bi trebao proći mnogo bolje nego Vista. Vrijeme u kojem dolazi nije baš naročito povoljno, ali je i mnogo razloga zašto bi se na migraciju trebalo odlučiti i u onim okruženjima gdje šarenilo i multimedija nisu primarni razlozi za uvođenje nove tehnologije.

Sinergija 09 – svježe od Microsofta

“Fresh From Microsoft” slogan je koji je obilježio ovogodišnju konferenciju Sinergija. Iako je ove godine održana u nešto lošijim uslovima, na koje organizatori baš i nisu mogli uticati, deveta Sinergija je zadržala sličan kurs kao prethodnih godina. Mnogo predavanja, dosta zanimljivih tema, a i novi proizvodi koji su se pojavili neposredno prije same konferencije, doprinijeli su da su posjetioci mogli dobiti dosta korisnih informacija tokom 3 dana konferencije, za kotizaciju koja je u odnosu na cijene ostalih konferencija u regionu imala sasvim pristojnu cijenu.

Može se ipak reći da okolnosti i nisu baš išle na ruku organizatorima. Ekonomska kriza je rezultirala je skraćivanjem konferencije na 3 dana, epidemija gripe koja je proglašena u Srbiji par dana prije konferencije sigurno je bila zaslužna za nešto manju posjećenost, a trodnevna žalost koja je u Srbiji proglašena dan prije otvaranja konferencije uzrokovala je otkazivanje većine planiranih zabavnih događanja koja uglavnom prate konferencije ovog tipa. No, sa svim ovim nepredviđenim okolnostima, organizatori su uglavnom izašli na kraj, te je konferencija ipak održana.

Sinergija 09 je otvorena 17.novembra u velikoj sali Sava Centra koji je bio i mjesto cijelog događanja. Iako je prvobitno bilo planirano da konferenciju otvori predsjednik Srbije Boris Tadić, on se nije pojavio, nego je tu ulogu odigrao ministar Božidar Đelić, koji je u svom govoru posebno naglasio mogućnosti koje se kroz programe evropske unije otvaraju IT firmama iz Srbije. Pored dodatnih govora predstavnika Microsofta, pažnju na otvaranju je privukao i prilično originalan nastup legendarnog Ramba Amadeusa. Inače, bina je za ovu priliku bila zaista savršeno uređena za što svakako treba čestitati organizatorima.

Nakon otvaranja počeo je redovni program konferencije. Windows Server 2008 R2, Windows 7 i Exchange Server 2010 bili su glavne teme konferencije, pa se i dobar dio predavanja bavio upravo ovim proizvodima. Naravno, nije nedostajalo ni sadržaja za developere a i za one koji se bave project managementom odnosno donošenjem poslovnih odluka.

Pored predavača iz Srbije, primjetan je bio i broj stranih predavača te i nekih vrlo poznatih imena poput Rafala Lukawieckog i Macieja Pileckog. U pauzama predavanja, posjetioci su mogli da posjete štandove sponzora ili da rade na zanimljivim Hands-on labovima. Poseban kuriozitet je bio i prezentacija Microsoft Surface proizvoda o kojem se priča već duže vrijeme.

Ja sam na Sinergiji imao tri predavanja (tehnički zapravo dva jer sam jedno predavanje držao dva puta, na dva jezika). Feedback publike je i ove godine bio odličan, a ispod možete vidjeti rezultate glasanja publike na ovogodišnjoj Sinergiji :

MSCommunity BiH @ TechED '09

Evo, imao sam priliku da dam jedan kraći intervju na TechED-u pa sam malo promovisao ovaj naš MSCommunity. Ako želite možete pogledati na :

http://blogs.msdn.com/mvpawardprogram/archive/2009/11/11/interviews-at-teched-europe-2009-mvp-damir-dizdarevic.aspx

Inače, TechED se lagano privodi kraju, danas su predavanja bila u punom jeku i moglo se čuti i vidjeti dosta zanimljivih stvari. Iako je predavanja zaista puno (ide ih preko 15 paralelno) i ove godine se pokazalo da je puno korisnije birati predavanja po predavaču nego po temi. Tako su recimo Mark Russinovich i Mark Minasi zaista briljirali na svojim sesijama, dok je bilo i onih koji su i od dobre teme mogli napraviti lošu stvar. No sve u svemu, nije loše.

MS Teched 09 Berlin – top konferencija na odličnom mjestu

Za razliku od nama nešto bliže Microsoft konferencije Sinergija, koja je ove godine održana u ponešto lošim okolnostima i o kojoj možete čitati u posebnom postu, ovogodišnji TechEd poklopio se sa jednim prilično lijepim događajem – obilježavanje 20. godišnjice rušenja Berlinskog zida. Iz toga razloga, a i zbog preko 7000 učesnika same TechED konferencije, Berlin je bio prepun turista i posjetilaca iz cijelog svijeta. Može se reći da je sama godišnjica pomalo bacila u sjenu i samu konferenciju.

Sam TechED održan je prostorima Berlinskog sajma, ogromnog kompleksa kojeg gotovo da je nemoguće pješke cijelog obići u nekom razumnom periodu. No, dobra organizacija konferencije i samog prostora učinila je da je delegatima na TechEd-u bilo prilično lako pronaći salu u kojoj se predavanja održavaju, iako je njihov broj bio zaista impozantan. Preko 700 predavanja za 5 dana, a paralelno se nekada održavalo i do 20 različitih sesija. Previše izbora za jednog čovjeka, pa je često bilo prilično teško odlučiti se koje predavanje posjetiti. Sam Berlin se pokazao kao odličan domaćin za ovaj tip konferencije, a savršena gradska infrastruktura i organizacija pokazala je da bez problema, gužvi i nesporazuma može ugostiti i mnogo veći broj ljudi od ovog. Mene lično je upravo to najviše fasciniralo, budući da sam se konferencija već prilično i zasitio. Ali vidjeti kako jedan grad od 3 miliona ljudi može da funkcioniše bez ikakve gužve i problema iako se tu nalazi još n hiljada, ponekad i dezorijentisanih gostiju, zaista je zadivljujuće (za razliku od povratka u našu svakodnevnicu koji nakon ovoga djeluje deprimirajuće).

Konferencija je zvanično počela u ponedeljak 9.11. iako su i dan ranije, u nedelju, održana neka neformalna predavanja. Trajala je gotovo punih 5 dana, budući da je zatvorena u petak pred kraj dana. Zvanični KeyNote održan je u ponedeljak, kada je i stiglo najviše ljudi. Ključna poruka ove godine je “New efficiency”, što je fraza koju ćemo ove godine vrlo intenzivno sretati na svim MS konferencijama i događajima. Ovaj TechED je fokusiran, sa ITPRo strane, na Windows 7, Windows Server 2008 R2 te Exchange Server 2010 koji je i promovisan javnosti upravo prvog dana TechED-a. Developeri su naravno najviše bili usmjereni na novi Visual Studio 2010.

Sam KeyNote kojeg je vodio direktor Microsofta za Bussines Division, nije bio baš uobičajeno zanimljiv, kako je bivalo prethodnih godina. Iako je organizacija bila zaista dobra, KeyNote predavanje nije imalo neki poseban fokus, pa se ne može ocijeniti naročito uspješnim. Utisak je malo popravila direktorica Exchange odjela koja je govorila o novom Exchange serveru te praktično pokazala neke novosti. Keynote je i označio kraj prvog dana koji je u Berlinu bio izrazito hladan i kišovit pa posjetiocima nije ostavio baš puno izbora za razgledanje grada (kasnije je srećom bilo nešto ljepše vrijeme).

Od utorka se krenulo vrijedno, od samog jutra, kada su počela predavanja koja su trajala do kasnog popodneva. Hiljade ljudi je cirkulisalo kroz konferencijski prostor. Za one koji su pauzirali sa predavanjima, bilo je mnogo dodatnih sadržaja. Cijela jedna hala bila je posvećena Hands-On-Labovima, sa stotinama računara na kojima su posjetioci mogli da isprobaju nove MS proizvode kroz izvođenje raznih zadataka i vježbi. U drugoj hali se nalazio Microsoftov izložbeni prostor koji je bio vrlo interesantno uređen – naime, svaki MS proizvod imao je svoj zaseban štand na kojem su posjetioci mogli da upoznaju sam proizvod te da porazgovaraju sa Microsoft expertima iz određene oblasti. Treća hala bila je posvećena sponzorima TechED-a, kojih je takođe bilo jako puno. Oni su predstavljali svoja rješenja bazirana na Microsoft tehnologijama i moglo se vidjeti prilično interesantnih stvari. Ove godine je glavni sponzor konferencije bio HP, mada se to na sadržaju delegatskih torbi baš i nije osjetilo (na TechED konferenciji u Australiji svaki posjetilac je dobio HP netbook, što je bio odličan potez koji je u Evropi na žalost izostao).

Nije nedostajalo ni prostora za zabavu. Pored već tradicionalnih Lounge prostora za odmor, bilo je tu i prostora za igranje na najnovijim MS dostignućima iz te oblasti. Ni oni koji su htjeli nešto da rade nisu bili zaboravljeni budući da su obezbjeđeni posebni prostori sa potrebnom infrastrukturom za obavljanje posla.

Sama predavanja su bila dobro organizovana, mada je njihov kvalitet bio prilično šarolik. I ovdje se pokazalo da staro pravilo „biraj predavača a ne predavanje“ vrijedi pa se tako kod predavača poput Marka Russinovicha, Marka Minasija, Rafala Lukawieckog moglo zaista provesti 75 minuta u jednom dahu, dok su neki drugi i pored naizgled zanimljivih tema imali ponekad i prilično dosadna predavanja.

Opšti utisak je prilično dobar i pohvale ponajviše idu na samu organizaciju događaja i grad koji je bio domaćin. Ipak, teško se bilo oteti utisku da je ekonomska kriza i te kako ostavila traga, pa je bilo primjetno manje poklona koje su delegati dobili što od samog Microsofta ali i sponzora konferencije.

TechEd je događaj koji svakako treba posjetiti barem jednom u životu. Na žalost iznimno velika cijena kotizacije (ove godine je bila 2200€+PDV) mnoge je odbila, pa je tako i BiH bila zastupljena sa svega nekoliko ljudi. Nadajmo se da će se te stvari u budućnosti malo korigovati te konferencija učiniti dostupnijom.