Posmatramo li Windows 7 isključivo u kontekstu platforme za poslovna okruženja (što ćemo u ovom tekstu i uraditi) može se reći da on dolazi u prilično nezahvalnom trenutku na tržište. Kao prvo, posljedice opšte recesije sasvim sigurno će uticati na odluke kompanija da naprave (ili bolje reći odlože) nadogradnju postojećih operativnih sistema. S druge strane, prethodnik Windows-a 7, Windows Vista se u poslovnim okruženjima prilično obrukao sa raznih aspekata (performanse, nekompatibilnost aplikacija, nedostatak drajvera,...) pa je sada prilično teško ubijediti kompanije koje su investirale u Windows Vista da za relativno kratak vremenski period ponovo plate za novu platformu. One koje to nisu uradile, i još su na XP platformi, nešto su bolji kandidati, ali i tu je Vista ostavila prilično prostora za sumnju u svaki budući OS. Na kraju, i nepisano pravilo koje dosta administratora većih mreža primijenjuje, a to je da se OS ne instalira dok ne izađe prvi SP, sigurno će doprinijeti da probijanje na tržište business korisnika bude teže nego što je bilo za recimo Windows XP. Na kraju, nepobitna je činjenica da je prilično teško napraviti stvarni „benefit“ za poslovnu upotrebu, jer se tu promjene puno teže prave – čini se da je mnogo lakše zadovoljiti „consumer“ populaciju.
Ipak, Windows 7 u poslovnim okruženjima zaista ima šta za ponuditi i sada se bez zadrške može reći da on predstavlja dostojnog nasljednika opšte popularnih Windows-a XP, odnosno platformu o kojoj treba ozbiljno razmisliti. Ovdje ćemo pogledati neke najznačajnije novosti koje donosi Windows 7, a posebno su bitne za poslovne korisnike. Nećemo se zadržavati na consumer novostima poput korisničkog interfejsa, Media Centra i sl. budući da se radi o funkcionalnostima koje u globalu nisu zanimljive u poslovnim okruženjima (bar ne onima koji daju novac). Neću se posebno osvrtati ni na performanse (iako su vrlo bitne) jer će to biti obrađeno u posebnom tekstu, a i o tome je već zaista mnogo rečeno – Windows 7 je stvarno brz i tačka.
Istini za volju, na početku treba reći da je dosta novosti Windows-a 7 svoj začetak imalo sa Windows-ima Vista. Pošteno gledajući, Windows Vista je zaista OS sa mnogo dobrih ideja i novih tehnologija, ali sa nažalost dosta lošom realizacijom istih. Kod Windows-a 7 Microsoft je većinu tih nedostataka popravio, te dodao nešto sasvim novih stvari, značajno optimizirao kod i kao rezultat isporučio proizvod koji je sve ono što je Vista nekad trebala da bude. Strogo tehnološki gledano, Vista je napravila veći pomak u odnosu na Windows XP, nego što je to Windows 7 napravio u odnosu na Vistu. Ipak, zažmirimo li na jedno oko, ili se za tren pravimo da Vista nikad nije ni postojala, razlika u odnosu na Windows XP je zaista značajna i nezanemariva čak i za one okorjele obožavaoce Windows-a XP.
U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na tri bitne kategorije od kojih zavisi usvajanje novog operativnog sistema u većim poslovnim okruženjima. To su kompatibilnosti sa starijim aplikacijama, tehnike koje su na raspolaganju za brz i bezbolan deployment, i na kraju, sigurnost i mrežna podrška koje ćemo posmatrati zajedno.
Kompatibilnost
Jedna od prvih stvari koje administratorima većih sistema padnu na pamet kada se razmišlja o nadogradnji OS platforme na klijentima je kompatibilnost postojećih aplikacija sa novim OS-om. Zbog uvođenja User Account Control tehnologije, Windows Vista je tu imala prilično problema, koje u nekim slučajevima i nije bilo moguće riješiti. Windows 7 tu pristupa na par načina. Prvo, UAC je znatno fleksibilniji nego je bio ranije, pa mnogo više stepena podešavanja, pa pored toga što je manje dosadan, manje i smeta starijim aplikacijama. Takođe, svaku aplikaciju je moguće pokrenuti u compatibility režimu rada nekog od starijih operativnih sistema. Na kraju, najradikalnije, ali i najefikasnije rješenje je korištenje Windows XP mode-a u Windows-u 7 što je zapravo OS u OS-u – virtualna mašina sa instaliranim Windows-ima XP koju pokreće posebna verzija Virtual PC-a u Windows-u 7. Na taj način, aplikacija koja je radila na Windows-ima XP, a ne može se natjerati da radi pod Windowsima 7, može imati svoje Windows XP okruženje. Što je još bolje, nije čak potrebno ni pokretati cijelu virtualnu mašinu da bi se pokrenula aplikacija – ona može raditi u reduciranom virtualnom okruženju, tako da izgleda gotovo potpuno isto kao i sve ostale aplikacije, ali se pokreće u virtualnom okruženju Windows-a XP (vrlo nalik onome kako radi RemoteApp na Windows Serveru 2008). Inače, Windows XP Mode okruženje u Windows-ima 7 limitirano je na jednu, prekreiranu, virtualnu mašinu na kojoj se mogu raditi određene konfiguracijske izmjene, ali bez kreiranja novih mašina. Ostvarena je i vrlo dobra interakcija i dijeljenje podataka i resursa sa host OS-om, što dodatno olakšava rad. Ovdje je konačno moguće mapirati USB uređaj virtualnoj mašini, što Microsoft već godinama izbjegava napraviti na svojim drugim virtualizacijskim platformama. Zašto, ni do danas nije jasno.
Teško je ne primijetiti da se Windows XP jednostavno ne da ubiti – nastavlja svoj život i sada kroz Windows 7.
Deployment
Druga vrlo bitna stavka o kojoj brinu svi administratori koji na leđima imaju više od 10 računara, je tehnika za deployment operativnog sistema. I na ovom polju Windows 7 donosi nekoliko značajnih unaprijeđenja u odnosu na prethodnika. Na početku treba reći da je i Windows 7 instalacija temeljena na WIM formatu image fajla, sa svim dobrim osobinama koje on donosi. Takođe, WAIK (Windows Automated Installation Kit) skup alata se,u svojoj najnovijoj i besplatnoj verziji može vrlo efikasno primijenjivati na Windows 7. Ipak dvije nove mogućnosti, Offline Domain Join i Run from VHD su posebno zanimljive.
Offline domain join predstavlja novost za koju nam je pored Windows-a 7 potreban i Windows Server 2008 R2. Radi se o mogućnosti da se Windows 7 radna stanica pridruži u domenu bez potrebe za kontaktiranjem domenskog kontrolera. Ovim se otvaraju mogućnosti da se radne stanice pripreme u „pre-stage“ fazi za deployment tako da pri prvom pokretanju već budu članovi specificirane domene. Sama procedura nije previše komplikovana, i vrlo detaljne upute mogu se naći na TechNet-u. U suštini radi tako što se pre-kreiraju odgovarajući computer accounti u domeni, a zatim se provision file ubacuje na mašine koje se pridružuju u domen u offline režimu.
Pokretanje Windows-a 7 direktno sa VHD (virtual disk) fajla druga je vrlo zanimljiva novost. Do sada su vhd fajlovi bili rezervisani isključivo za virtualne mašine. Windows 7 donosi native podršku za VHD tako što omogućava da ovaj OS pokrenete iz već kreiranog VHD fajla kako na virtualnom tako i na fizičkom računaru. To umnogome olakšava posao oko deploymenta, jer nas konačno dovodi do samo jednog image fajla za deployment, koji nije zavisan od hardvera i koji se može u neizmijenjenoj formi sada koristiti i na virtualnim i na fizičkim mašinama. Za ovu tehniku se koristi WAIK skup alata koji se može besplatno skinuti sa Microsoft Download Centra. Sa alatima iz ovog paketa može se na prilično jednostavan način kreirati bootabilni vhd fajl, te isti „instalirati“ na neki fizički računar.
Sve rečeno važi i za Windows Server 2008 R2. Sa aspekta deploymenta klijentskih radnih stanica na Windows-ima 7, i serverska komponenta je poboljšana. Windows Deployment Services, kao jedan od server role-ova na Windows Serveru 2008, sada može raditi deployment vhd baziranih image fajlova, ima poboljšane mogućnosti za deployment drajvere, a i multicast deploymenti su poboljšani.
Sve u svemu, na raspolaganju je gomila alata za deployment Windows-a 7, koji zaista mogu olakšati taj posao. Što je još ljepše besplatni su.
Sigurnost i mreže
I na ovim aspektima Windows 7 ima šta za ponuditi. Čitav niz novih i unaprijeđenih tehnologija zaista čine Windows 7 najsigurnijim OS-om do sada. Pored toga, koristi li se u kombinaciji sa Windows Serverom 2008 R2 (što je preporučena serverska platforma), imamo i OS sa kojim se može savršeno upravljati centralizirano. Na kraju, i mrežni rad je dodatno unaprijeđen.
Podrška za biometrijske uređaje, na prvom mjestu čitače otiska prsta, do sada je bila prilično slaba tačka Microsoft OS-ova. Svako od takvih rješenja zahtijevalo je dodatne aplikacije i drajvere, a time i ograničenu upotrebu. Implementacijom novog Windows Biometric Framework-a, Microsoft je konačno obezbijedio native podršku za biometrijske uređaje na nivou OS-a. Sada je pomoću čitača otiska prsta bez problema moguće ostvariti logon na domenu bez ikakvog dodatnog softvera osim onoga što ima u OS-u. Biometrijskim funkcijama sada se može upravljati i kroz Group Policy.
Kad smo kod Group Policy-a vrijedi pomenuti da se GP Preferences još dodatno poboljšani, ubačeni su i novi Starter GP objekti, a i broj opcija je još povećan, koliko god to suludo izgledalo (ima ih preko 3000).
Od mrežnih tehnologija najzanimljivijom se čini DirectAccess koja omogućava da korisnici stalno budu spojeni na lokalnu mrežu, bez uspostave VPN konekcije i bez obzira na lokaciju. Za ovo je sa druge strane potreban Windows Server 2008 R2, što će možda u startu biti ograničenje, ali ova tehnika vrlo vjerovatno ima svijetlu budućnost. Drugo ograničenje, mada samo djelomično, je potreba da se koristi Ipv6. Obzirom da Ipv6 još ne živi na Internetu, bit će potrebno koristiti neku od tranzicijskih tehnologija poput ISATAP, 6to4 ili Teredo.
BrachCache je druga nova tehnologija takođe rezervisana samo za Windows 7 i Windows Server 2008 R2 ali nešto drugačije namjene. Prvenstveno služi za udaljene lokacije koje su sa centralnom infrastrukturom povezani sporim linkovima. Branch cache dolazi do izražaja kod ponovljenih kopiranja većih fajlova preko mreže. Naime, W7 klijent na udaljenoj lokaciji koji traži neki fajl sa fajl servera na centralnoj lokaciji, prvo će „pogledati“ da li je taj fajl već skinuo neko na njegovoj lokaciji (sajtu) te ako jeste, i ako taj računar koji ima fajl takođe pokreće Windows 7, pokupit će fajl od njega. Ovim se znatno ubrzava rad i štede linkovi.
Windows Firewall, koji je već bio sasvim dobar i u Windows-u Vista dodatno je poboljšan precizinijim profilima rada, koje je sada moguće višestruko definisati u zavisnosti od mrežnog adaptera te lokacije na kojoj se korisnik nalazi. Svaki profil može sadržavati potpuno drugačiju konfiguraciju firewall-a, što omogućava vrlo fleksibilan i istovremeno siguran rad.
Managed Service account svakako je novost koju takođe vrijedi pomenuti. Windows 7 i Windows Server 2008 R2 sada omogućavaju puno lakše upravljanje accountima koji se koriste za određene servise kako lokalno tako i na domeni. OS je sada u mogućnosti da njima upravlja, te da kontrolište njihovu upotrebu i samo kredencijale koje oni koriste.
Windows 7 je definitivno OS koji bi trebao proći mnogo bolje nego Vista. Vrijeme u kojem dolazi nije baš naročito povoljno, ali je i mnogo razloga zašto bi se na migraciju trebalo odlučiti i u onim okruženjima gdje šarenilo i multimedija nisu primarni razlozi za uvođenje nove tehnologije.